Dodala bih još nešto u vezi Mustafe. Čini mi se da nije stvar u tome da mi volimo Mustafu. Više se tu radi o tome da mi volimo način na koji se taj lik pred nama razvija, način na koji to Engin glumi. Kad tek počne priča da se razvija mi scene pratimo sa riječma kao što su: provincijalac, prostak, primitivac, gad, grubijan.... i onda se odjednom nadjemo u situaciji da gotovo plačemo s njim kada mu gradski gospodin doktor smjesti svojim perfidnim metodama takvu osvetu koja je daleko okrutnija od svega što Mustafa radi jer je vješto kamuflirana a osnova joj je isto tako ljubav prema ženi.
Mustafa je u svojoj ljubavi uporan, ne odustaje, zadaje i trpi udarce zbog nje. On je pun bijesa, tuge, komike, patnje, bolesti, ali i radosti pred novim životom. Tu je, čini mi se, tajna zbog koje se vezujemo za taj lik.
Dalje, BBO nije samo priča o Mustafi. To je priča o ženi, bolje rečeno, ženama. Narin je primjer žene koja, iako definisana tradicijom i kulturom okoline, uz malo poticaja sa strane staje čvrsto na svoje noge, želi više, dobija snagu da se izbori za bolje, da kormilo svog života uzme u svoje ruke. Ayse je opet žena koja prihvata svoju sredinu i tradiciju i u tim okvirima, a i sredstvima primjerenim takvom okruženju, bori se za svoj što bolji položaj u takvom miljeu pa i za čovjeka koga je zavoljela. Šta tek reći o očevoj ljubavnici koja sa nekim sasvim drugim svjeronazorima upada u priču pa umalo i životom sve to plati. Svi ženski likovi, do Safije sa kojom je Mustafa stalno na ratnoj nozi, su izvrsno dočarani, tako da i oni nose čar priče i nas kao žene privlače.
E sad je evo i prilika za paralelu izmedju Daghana i Mustafe. Daghan je u početku obećavao da će se na sličan način razvijati kao lik. Možemo čak pretpostaviti da je njegov razvoj trebao ići u suprotnom pravcu od onoga koji je imao Mustafa. Recimo da je zamisao bila da se od mladog,naivnog studenta medicine zbog okrutnih okolnosti u kojima se našao trebao pretvoriti u osvetnika. Zamisao sasvim na mjestu, ali treba ju razraditi, predočiti na takav način da to gledalac prihvati, da shvati njegove postupke, da imamo opravdanje za njih. Svaki postupak je trebao biti odradjen sa odgovarajućim pokrićima u scenariju. Ali mi smo, bar prema onome što je meni ostalo u glavi, dobili niz nepovezanih slika (scena), nedovoljno proizašlih jedan iz druge, ne sasvim opravdanih postupaka, čudnih obrta u ponašanju lika (likova) bez psihološke razrade ili podloge. Nekom drugom prilikom više o tome. Za sada samo konstatacija da bez dobro razradjenog scenarija ni najbolji glumac ne može napraviti čudo. Loš scenarij nisu mogle pokriti ni tone šminke, moderna kostimografija, lokacije, osvjetljenja, ..... ni savršen izgled i stajling Engina. Ostaju nam samo pojedinčne savršeno odglumljene scene kao da lebde negdje van konteksta, i to je to.
E sad, pojašnjenje. Kod mene pada snijeg, tek razlistale grane se lome pod njegovim teretom. Ne znam bi li plakala ili se smijala, udarilo sve na san pa tako i vi dobiste ovaj post.
Pišemo se.
PS. Mikanini gifovi su tako dobra ilusracija ovih rasprava o Mustafi. Hvala Mikana.